Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Dan sjećanja zauvijek u sjećanju 

Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u utorak, 17. studenoga u auli Škole održana je komemoracija u čast stradalih. Pred predstavnicima učenika svih razreda profesor povijesti Marko Tripović održao je kratak govor o vukovarskoj žrtvi, a šest učenika osmih razreda pročitalo je svoje proturatne pjesme nadahnute upravo tih gradom herojem.

Uz minutu šutnje i zapaljene svijeće prisjetili smo se tragičnih dana novije hrvatske povijesti i poželjeli da se nikad ne ponovi išta slično.

Pjesme naših osmaša možete pročitati ovdje.

U pratnji profesora Tripovića, već tradicionalno, učenici sedmih i osmih razreda upalit će svijeće u Vukovarskoj ulici te i na taj način pridonijeti sjećanju na ratna stradanja, zahvalni što živimo u miru i slobodi.

Ostale pjesme naših učenika i fotogaleriju možete pogledati u nastavku.

Protiv rata

Rat
Zašto se ljudi toliko mrze?
Razmišljam, razmišljam …
Pametni smo,
izumili smo i napravili puno toga,
otkrili smo stvari izvan naših okvira.
No, još nismo otkrili ono najbitnije –
Mir.
Ispada da baš nismo pametni,
ne učimo iz grešaka,
uvijek imamo opravdanja
i mržnju zbog čega nastane –
Rat.
Zašto se ljudi ne toleriraju?
Razmišljam, razmišljam…
Samo znamo lupetati:
Ovo, ono…Onakvi, ovakvi…
Kao da smo mala djeca, samo sa oružjem,
nismo ništa naučili.
Malo nam treba,
malo da se otvorimo srcem
i da napokon bude sreće i –
Mira.

    A. K., 8.B 

Antirat 

Svi se boje rata,
ne znaju što ih čeka iza vrata,
dok bombe padaju s neba,
ne mogu si naći hljeba.

Svi se skrivaju strašne vatre
dok iz daljine protivnici motre,
i treba se to spriječiti,
jer se nitko ne želi liječiti

Mirno bi se trebalo spavati,
a ne sebi otežavati,
rat se treba zaustaviti,
a onda se zabaviti.

B. M., 8.B 

Vukovar – zašto ga toliko volim? 

Odgovor na pitanje ovo nije lak, ali objasnit će ga rado svak.
To poseban je grad za čiji svijet čuo je jad.
Izvana turoban,
iznutra čaroban.
Vodotoranj nam pokazuje rane svoje,
bez kojih bi se teško vidjelo nevrijeme koje ovaj grad zadesilo je.
U njemu žive borci slobode i vjerno prepričavaju bitku koju vode.
Za svaki izgubljeni život zapaljena je svijeća koja nas podsjeća na sadašnji mir i
hrabrost branitelja.
Bez njih Vukovara, kakvog danas poznajemo, ne bi bilo; naša snaga ostala bi skrivena i u nemaru naroda izgubljena.
Vukovar nam pokazuje da se uz slogu sve može riješiti, da se za slobodu valja boriti i da je svaku krizu moguće prebroditi.
Zato zapamtite Vukovar, grad heroja svima znan!

D. K., 8.A 

Crna sjećanja 

Što je rat?
Crni oblak
što se nadvija nad ljudskim domovima
u želji da ih uništi,
razori
i prisvoji nekome kome ne pripada.

Je li rat samo nesporazum
i svađa koja ne vodi nikamo?
Crna bujica
koja naglo raste
i uništava sve pred sobom
bez milosti,
bez dobrote.

Zašto ratujemo?
Želimo li pokazati svoju moć
ili pak zastrašiti koga?
Crni dim
nastao paljenjem tuđih domova
polako nam se uvlači u dušu,
osljepljuje nas
i uništava.

I što time
na koncu postižemo?
Razorene obitelji, domove i gradove
teško je popraviti.
Sve izgubljene živote
nemoguće je vratiti.
Zauvijek nastali tragovi ljudske mržnje
ne mogu se pomesti pod tepih.

Je li rat bio svega vrijedan?
Majke u crnom ruhu
tiho oplakuju nestale sinove
i pogubljene muževe.
Ne tuguju za uništenim domom,
već za raspadnutom obitelji.

Osjećaji se uvlače pod kožu
dublje od ratnih rana.
Crna sjećanja,
zauvijek utisnuta u nama,
pokazuju nam događaje
koji se ne smiju ponoviti.

D.K. 8.A 

Tužna mati 

U tami sjedi
mila mati,
mokar joj rubac bijeli
kojim lice brisat’ stade,
kome priča svoje jade.

U duši joj stoji tuga,
osmijeh zauvijek nesta,
za sreću više nema mjesta.

Na prozoru svijeća gori
u čast narodu što se bori
za spas grada svoga, za izgubljena života mlada
u čast Vukovara grada.

Ona moli dragog Boga
da joj vrati izgubljenog
sina svoga.

Potok joj niz lice sta teći
kad se sjeti zadnjih riječi:
„O, dragi grade moj,
u spas dolazim ti ja!“
I dogodi se kako reče.

D.K. 8.A 

Vukovar – zašto ga toliko volim? 

Vukovare, grade, uporno i snažno
branio si ono što je nama važno.
Tri mjeseca patnje, jauka i strave
za godine ponosa, sjećanja i slave.

F. K., 8.A 

NEZABORAVLJENI GRAD! 

Na slavonskoj ravnici stoji grad,
ime mu je Vukovar.

Pokušavaju da ga sruše, ali on se ne da,
čuvaju ga vojnici hrvatskoga reda.

Padaju granate s tmurnoga neba,
pao je i grad moga djeda.

Oprosti nam, grade, što predali smo se mi
i dali neprijatelju da te opkoli.  

F. M., 8.A

AJMO 

Ajmo, ljudi, dosta rata,
Neka uvijek sloga vlada!
Ajmo, ljudi, dosta rata,
Neka uvijek mir prevlada!

Budimo dobri i dragi,
Budimo ljubazni i blagi,
Ljubavi puni, otvorena srca,
Volimo puno i jako
Da ne bude naopako!

Ajmo, ljudi, dosta rata,
Neka uvijek sloga vlada!
Ajmo, ljudi, dosta rata,
Neka uvijek mir prevlada!

G.I., 8.B 

Vukovar – zašto ga toliko volim? 

Sutra
hoću li preživjeti?

Danas
hoću li uspjeti?

Crvenilo po srušenim zgradama,
rupe u fasadama.

Još uvijek se čuje jecanje
onih kojima pomoć treba,
a grad pust –
samo protivnik vreba.

Zašto volim taj grad
odgovor dati lagano je –
borac on je i to dovoljno je.

L. J., 8.B 

Pjesma o Vukovaru 

Vukovare, Vukovare,
oj, ti, herojski grade,
dika si i ponos
za sve Hrvate.

Simbol si herojstva,
simbol si nade,
oj, ti, Vukovare,
junački grade.

Držao si se čvrsto,
neprijatelju se olako nisi dao,
za hrvatski narod
i život svoj bi bio dao.

Tobom se diči
i staro i mlado,
oj, ti, Vukovare,
ponosni hrvatski grade.

Oj Vukovare, Vukovare,
ti, herojski grade,
svakom si simbol
ponosa i nade.

I zato, Vukovare,
ti, herojski grade,
svoju ljubav poklanjamo tebi
da ne ostanemo bez nade.

Oj, ti, Dunave,
tiho, tiho teci
i tom hrvatskom heroju
ljubav našu prenesi.

I danas zastava domovine
kod tebe visoko se vije,
a srce svakog Hrvata
na tvoj spomen ponosno bije.

L. V., 8.B 

VUKOVAR 

U polju kameni i križevi bijeli
puni suza majke –
tuga im uzela živote
sa sinovima kao iz bajke.

Studeni je hladan bio
kada odrezaše ljudima krila –
zli ljudi ni sanjali nisu
da će se vratiti gdje je oduvijek i bila.

Na obali Dunava
toranj prkosan, ali ranjen stoji –
prikazuje cijelom svijetu
da se Hrvat ničeg ne boji.

L. M., 8.B 

Nije sve u ratu! 

Zašto ljudi ratuju?

Zašto ljudi žele izgubiti
onoga dobrog Boga
u sebi.

Ljudi vole svoju zemlju,
ali zašto je izgubiti,
u jednom potezu,
svoju lijepu domovinu.

Normalno je imati neprijatelja,
ali zašto ratovati
i izgubiti sve ono
za čim najviše težiš.

Bolje je biti u miru,
s obitelji i prijateljima,
s onima koje najviše voliš.

Nije sve u ratu!

L. B., 8.B 

Vukovar – zašto ga toliko volim? 

Svijeću palim ponad groba,
žena do mene moli za dragoga svoga.

Svaki grob svoju priču ima,
slušam,
dok se u zraku osjeti  poziv
prerano oduzetih duša.

Pogledam u zvjezdano nebo
prisjećajući  se svega što sam čula
o tom gradu, dok Dunav, hladan,
mirno teče.

Mirnoća Vukovara grli
i najvećeg diva,
i najmanje dijete,
mirnoća Vukovara odaje
sve svoje tamne sjene.

Ali poslije toliko vremena, toliko rada,
svjetlost Sunca nadilazi tamne sjene
i iz parkova klijaju nove
biljke, stare zgrade bez imalo sreće
dobivaju nove nade, za ljude koji se u grad vrate.

A pogledajte taj grad sada!

Vodotoranj sija starim sjajem,
Dunav poigrava plavim brzacima,
dječji smijeh se u ulice vratio,
a mračnu povijest polako, ali sigurno,
pobjeđuje svaki novi dan.

T. P., 8.B 

Zašto ljudi ratuju? 

Zašto ljudi ratuju
ako će svoje voljene izgubiti,
ako će nekome parkove i snove srušiti?
Grad će protivnici uništiti
dok će majke za svojim sinovima plakati.

Hoće li se poslije rata živjeti isto,
hoće li se ljudi pomiriti?
U ratu će netko izvući deblji kraj,
a nečijim životima falit će trag.
Zašto?

M. B., 8.B